Zakonom su uređene mjere koje obezbjeđuju zaštitu svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka u krivičnim postupcima, koje vode sudovi ili tužioci u Republici Srpskoj za krivična djela koja su u nadležnosti sudova.

Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična bezbjednost ili bezbjednost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u krivičnom postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji koje su vezane za njegovo svjedočenje. Porodica podrazumijeva lica koja mogu odbiti svjedočenje prema Zakonu o krivičnom postupku.

Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja koji ga cine izuzetno osjetljivim, kao i dijete i maloljetnik.

Zaštićeni svjedok je onaj svjedok koji se saslušava prema odredbama člana 14. do 23. Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku.

Tužilac u toku istrage, a nakon podizanja optužnice sud, obavještava organ nadležan za pitanja socijalnog staranja o uključenju ugroženog svjedoka u postupak i omogućava pružanje pomoći tog organa kao i psihološku podršku svjedoku, uključujući prisustvo odgovarajućih stručnih lica prilikom ispitivanja ili saslušanja.

Poslovnik o radu koji obezbjeđuje odgovarajuće korišćenje mjera zaštite svjedoka predviđenih ovim zakonom i koji garantuje da ce se svjedocima dati i drugi adekvatni vidovi zaštite ili zbrinjavanja, kao što je to predviđeno odgovarajućim zakonima Republike Srpske, donosi Vrhovni sud Republike Srpske.

Svjedoku obezbjeđuje psihološka i socijalna pomoć: u fazi istrage, tokom suđenja, kao i nakon suđenja, a posebno nakon što je svjedok dao iskaz, kako bi mu se pružila sveobuhvatna prateća podrška ili pomoć.

Tužilac se stara da psihološka, socijalna i stručna pomoć budu dostupne svjedoku u fazi istrage. Nakon potvrđivanja optužnice, sud obezbjeđuje psihološku i socijalnu pomoć ugroženim svjedocima. Nadležni sud i tužilaštvo osiguravaju odgovarajuću saradnju sa centrima za socijalni rad i drugim stručnim službama.

Psihološka i socijalna podrška trebaju osigurati da svi ugroženi svjedoci mogu svjedočiti u potpuno sigurnim uslovima i okruženju, kao i da im to svjedočenje neće izazvati dodatnu štetu, patnju i traumu. Stručno osoblje uspostavlja direktni kontakt sa svjedokom i provodi procjenu njegovih potreba. U fazi istrage, procjena potreba svjedoka se dostavlja tužilaštvu na razmatranje. Nakon što je optužnica potvrđena, procjena potreba se dostavlja sudu, koji je uzima u razmatranje prije odlučivanja o primjeni bilo kojih mjera za zaštitu svjedoka.

Kada je neophodno i ako je moguće, psihološka i socijalna pomoć mogu se pružiti ugroženom svjedoku tokom njegovog putovanja do suda. Kada je neophodno i kad je tako odlučeno, stručno osoblje koje pruža stručnu pomoć može ostati sa posebno ugroženim svjedocima tokom saslušanja svjedoka u glavnom pretresu. Članu stručne pomoći treba biti dopušteno da od predsjednika vijeća ili sudije pojedinca zatraži pauzu tokom saslušanja, ukoliko smatra da je svjedoku pauza neophodna. Ako je neophodno i ako je moguće, ugroženim svjedocima se obezbjeđuje psihološko i socijalno savjetovanje i pomoć u toku 24 sata.

Prilozi: Zakon o zaštiti svjedoka u krivičnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske, broj 48/03) i Poslovnika o primjeni mjera zaštite svjedoka u sudovima Republike Srpske od 15. 07. 2013. godine.