U članu I Ustava BiH, koji je dogovoren u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma, BiH je definisana kao „demokratska država, zasnovana na vladavini prava“, dok se Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda direktno primjenjuje u BiH, u skladu sa članom II Ustava BiH.  
I dok je Ustavom BiH čvrsto uspostavljeno prvenstvo vladavine prava i osnovnih sloboda, ovi principi rijetko su bili primjenjivani u praksi pravosuđa nakon ratnih sukoba.

U cilju jasnog „dijagnosticiranja“ problema u pravosuđu, krajem 1998. godine Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) uspostavilo je Program procjene sudskog sistema (JSAP) u okviru Misije UN-a u BiH. Zadatak Programa bio je da „prati i vrši procjenu sudskog sistema u Bosni i Hercegovini, u sklopu cjelokupnog programa pravosudne reforme“. Procjena je vršena u tri aspekta i to tehnički, koji se odnosio na zakone i druge propise i standarde; institucionalni, koji se odnosio na fizičke i ljudske resurse i organizaciju; i politički, koji se odnosio na politički okvir i faktore koji su određivali rad pravosudnog sistema i nivo nezavisnosti.

Trinaest izvještaja pripremljenih u okviru ovog Programa od 1998. do 2000. godine pokazalo je da je potrebno izvršiti reformu pravosudnog sistema u BiH. Naime, analiza po spomenutim aspektima je pokazala da sudije nisu djelovale nezavisno, da sebe nisu smatrali nezavisnim i da druge institucije nisu postupale prema sudijama u skladu sa principom nezavisnosti.

Ova procjena je imala za posljedicu odluku Vijeća za implementaciju mira u BiH i visokog predstavnika za BiH da se formira Nezavisna pravosudna komisija, koja je uspostavljena u martu 2001. godine, sa zadatkom da vodi i koordinira nastavak reforme pravosuđa u BiH.

Publikaciju „Desetljeće utemeljenja i rada VSTV-a BiH - Dostignuća pravosudne reforme“ možete preuzeti ovdje.